Ko dobija tendere po Nišu?

Južne vesti istraživale ko dobija najviše poslova na tenderima koje sprovodi gradska vlast, koliko para, za koje poslove i kako uopšte funkcionišu javne nabavke u Nišu.

Javne nabavke uslovno rečeno možemo podeliti u dve grupe, tendere koje organizuje gradska uprava i one koje raspisuju niška javna preduzeća.

Ovde se delimično izdvaja JP Direkcija za izgradnju grada, koja kao indirektni budžetski korisnik realizuje Program uređivanja građevinskog zemljišta i Program održavanja komunalne infrastrukture.

Centralizovani sistem javnih nabavki

Kako objašnjava načelnica gradske Uprave za finansije Snežana Jovanović, tendencija da se centralizuje sistem javnih nabavki u Nišu nastala je sa ciljem da se ostvari bolja kontrola nad trošenjem gradskog novca, kao i zbog efikasnosti i ušteda.

Zbog toga je pri Upravi formiran i poseban Odsek za javne nabavke koji obavlja stručne i administrativno-tehničke poslove vezane za javne nabavke.

Sve niške uprave i službe usvajaju Planove javnih nabavki za narednu godinu, a ti dokumenti se onda dostavljaju Odseku, koji ih objedinjava u jednu bazu.  Inače, Odsek sprovodi tendere i za indirektne javne korisnike, kao što su Narodni muzej, pozorište, Istorijski arhiv, Simfonijski orkestar i ostale ustanove kulture, ali i ustanove kao što su Pčelica, Sportski centar Čair ili Turistička organizacija Niša.

Jovanović ističe da je osnovni preduslov predviđen zakonom, da se uopšte pokrene neka javna nabavka to da se nalazi u Planu nabavki i da je unapred obezbeđen novac za realizaciju kompletnog posla.

Osim toga Odsek organizuje tendere i za ustanove primarnog zdravstva (Dom zdravlja, Hitna pomoć…), a otkako je briga o školama postala obaveza lokalne samouprave, javne nabavke se sprovode i za njihove potrebe.

Iako gradska javna preduzeća nisu u centralizovanom sistemu javnih nabavki, Snežana Jovanović kaže da je plan da se u narednom periodu i sa njima ostvari saradnja u tom domenu, kako bi se ostvario neki vid kontrole nad tenderima koji ta preduzeća sprovode. Međutim, osim zakonskih prepreka, smetnju za realizaciju te ideje predstavlja i obim i broj javnih nabavki koje ta preduzeća sprovode.

Direkcija za izgradnju grada, kao preduzeće koje realizuje Program uređivanja građevinskog zemljišta, tendere u tu svrhu organizuje po posebnom Uputstvu.

Direkcija se formalno obraća Upravi za finansije zahtevom u kojem se navodi da su ispunjeni uslovi za pokretanje postupka. Odsek za javne nabavke nakon uvida u te zahteve daje saglasnost za pokretanje postupka. Potom se formira tenderska komisija koju čine predstavnici Direkcije za izgradnju grada, Uprave za finansije, Uprave za komunalne delatnosti i Uprave za planiranje i izgradnju.

Kao primer centralizovanih javnih nabavki Snežana Jovanović navodi nabavku školskog nameštaja. Umesto da svaka škola sama nabavlja nameštaj, sistem je takav da se on nabavlja za potrebe svih odjednom.

Time se, kako kaže, postiže višestruka korist. Štedi se, jer se zbog veće količine dobija bolja cena, i umesto više nabavki male vrednosti sprovodi se nabavka veće vrednosti, što postupak čini transparentnijim i povećava njegovu kontrolu.

Velike nabavke Gradske uprave

Preko sistema javnih nabavki u organizaciji Uprave za finansije, poslednje četiri godine primetan je trend rasta broja i vrednosti javnih nabavki.

Specifično je da je 2008. godine sprovedena samo jedna nabavka velike vrednosti, što je verovatno rezultat tenzija između tada promenljive skupštinske većine (DSS,G17, SPS, NS,..)  i gradonačelnika Smiljka Kostića. Tokom 2009. godine realizovano je 17 tendera ukupne vrednosti 207 miliona dinara, a naredne godine 20 javnih nabavki sa 260 miliona.

Značajan rast zabeležen je 2011. godine, kada ih je bilo 26, ali je njihova vrednost povećana za skoro 10 puta, na 2.4 milijarde dinara.

Taj podatak može se lako objasniti. Prošle godine potpisani su ugovori za rekonstrukciju hale i stadiona u parku Čair, a samo ta dva posla vredela su oko 1.9 milijardi dinara. Pomenute rekonstrukcije sportskih objekata objašnjavaju i zašto su dve firme dobile više od dve trećine novca plasiranih preko javnih nabavki za poslednje četiri godine. “MD GIT” je pobedio na dva tendera vrednosti 1.2 milijarde. Jedan je rekonstrukcija stadiona, a drugi rušenje objekata u nekadašnjem Nitexu.

Vredi pomenuti i da se na čelu MD GIT nalazi Dejan Jovanović, doskorašnji načelnik gradske Uprave za komunalne delatnosti i blizak saradnik gradonačelnika Miloša Simonovića. On je funkciju u ovom preduzeću preuzeo svega nekoliko dana nakon što je dao otkaz u gradskoj upravi. Nakon pisanja Južnih vesti o ovome Agencija za borbu protiv korupcije pokrenula je istragu, ali izveštaja o ovome i dalje nema.

Drugi po dobijenoj sumi na tenderima je grupa izvođača okupljena oko beogradskog „Tehnicom computers-a“, koji su rekonstruisali sportsku halu Čair. Oni su u 2 tendera dobili 728 miliona dinara.

Za razliku od njih, treći i četvrti koji su dobili najveće sume su banke. Societe Generale je dobila ukupno 230 miliona dinara na tri tendera, a AIK banka 198 na jednom. Reč je o javnim nabavkama za kredite koje je podizao Grad. Listu pet ponuđača koji su dobili najviše novca u periodu 2008-2011. godine zaključuje firma Porr Werner & Weber, koja je na dva tendera dobila ukupno 120 miliona dinara.

Kao dokaz namere gradskih vlasti da tenderi budu transparentniji načelnica Uprave za finansije Snežana Jovanović navodi da su obaveštenja o rezultatima svih tendera objavljena na internet portalu republičke Uprave za javne nabavke, iako, kako kaže, za to nije postojala zakonska obaveza. Međutim, upravo po Zakonu o javnim nabavkama objavljivanje poziva na tender i izveštaja nije stvar dobre volje, već obaveza.

Jovanović dodaje da u prilog tvrdnji da su javne nabavke sprovedene u potpunosti po zakonu govori i podatak da su za poslednje 4 godine ponuđači uložili tek “dve-tri primedbe” na odluke tenderskih komisija i da se pokazalo da nijedna od tih primedbi nije bila osnovana.

Javne nabavke u javnim preduzećima

Niška javna preduzeća sama sprovode javne nabavke.

Ona u Programima poslovanja, koje donose svake godine, definišu i Plan javnih nabavki. Programi javnih preduzeća, kao, uostalom i njihovi izveštaji, usvajaju se na Skupštini grada Niša. Međutim, u pomenutim izveštajima skoro da nema izveštaja o sprovedenim javnim nabavkama.

Naime, u izveštajima o poslovanju, ma koliko oni bili iscrpni, nema podataka o tome da li su realizovane sve javne nabavke, koliko je ponuđača bilo i drugih informacija po kojima bi mogao da se stekne uvid u način na koji su tenderi realizovani. Jedini trag može se naći na portalu republičke Uprave javnih nabavki.

Podatke o javnim nabavkama gotovo je nemoguće pronaći i na prezentacijama niških javnih preduzeća ne sadrže mnogo podataka o javnim nabavkama.

Na mnogim sajtovima javnih preduzeća nema  ni pomena o tenderima. Takve su prezentacije Naissusa, Mediane, Objedinjene naplate, Parking servisa, Aerodroma, Gradske stambene agencije, Zavoda za urbanizam,.. 

Po negde se pojavljuju samo informacije stare nekoliko godina, kao što je slučaj sa JKP „Tržnica“, na čijem sajtu se može naći informator i izveštaj nezavisne revizije iz 2008. godine, ili sa „Nišstanom“, koji je ponudio finansijske izveštaje za period od 2006. do 2009. godine.

Na sajtu Direkcije za izgradnju grada nalazi se stranica posvećena javnim nabavkama, ali koja sadrži samo pozive, ne i informacije koje govore kako je postupak okončan.

Prezentacija Gradske toplane takođe sadrži stranicu sa informacijama o javnim nabavkama, ali tek po neka ima i podatak o tome koji je ponuđač dobio posao.

Izuzetak predstavlja prezentacija Javnog komunalnog preduzeća „Gorica“. Na njemu se nalaze svi programi poslovanja i izveštaji otkako je ovo preduzeće 2009. godine osnovano. Ipak, ni to preduzeće nije objavilo podatke o javnim nabavkama.

Javne nabavke Direkcije za izgradnju grada

U slučaju Direkcije za izgradnju grada ograničili smo se na javne nabavke preko 3 miliona dinara, odnosno “velike vrednosti”, jer se odnose na realizaciju Programa uređivanja građevinskog zemljišta i Programa održavanja komunalne infrastrukture.

Po podacima koje smo dobili od tog preduzeća, Direkcija je od 2009. do 2011. godine sprovela tendere ukupne vrednosti 1.3 milijarde dinara. Tačnije, po 2009. godine 369 miliona, 2010 – 548 miliona i 2011 – 335 miliona dinara.

Ovde je neophodno naglasiti da te sume zapravo predstavljaju manji deo novca koji se izdvaja za Program uređivanja građevinskog zemljišta, a koji je, na primer, u 2010. godini iznosio skoro milijardu dinara.

Pošto se Program uređivanja uglavnom odnosi na izgradnju komunalnih objekata, očekivano je bilo da građevinske firme dobiju znatan deo novca na tenderima.

Najviše novca po pomenutim izveštajima, 170 miliona dinara na 41 tenderu dobila je firma “MD GIT”. Ako se tome priključi i „Niskogradnja“, koja je na 18 tendera dobila 135 miliona, ispada da je oko četvrtine vrednosti svih tendera otišlo firmama čiji je vlasnik Dragan Milenković.

On je “MD GIT” osnovao 2005. godine, a u međuvremenu je preuzeo i većinski paket akcija u „Niskogradnji“, preduzeću osnovanom 1957. godine.

Na tenderima su ubedljivo najviše novca dobijale firme iz Niša. A najlošije su prošle 2011. godine, ali su i tada dobile više od 70% svih tendera.

Problemi sa javnim nabavkama

Iako se do podataka o javnim nabavkama u Nišu može doći, sistem je daleko od transparentnog.

Počeci rada na većoj dostupnosti informacija o tenderima široj javnosti mogu se naći u gradskoj Upravi za finansije, koja odnedavno javne nabavke oglašava i na zvaničnoj internet prezentaciji grada, na adresi http://www.ni.rs/jn.html.

Po rečima načelnice Uprave Snežane Jovanović, ideja je da ti oglasi prerastu u arhivu javnih nabavki koje sprovela Gradska uprava.

Ona dodaje i da se informacije o sprovedenim tenderima objavljuju u Službenom glasniku i na internet portalu republičke Uprave za javne nabavke.

Većina javnih preduzeća u Nišu, kao što smo videli, nema podatke o javnim nabavkama na svojim internet prezentacijama. To, međutim, nije jedini problem.

Državna revizorska institucija (DRI) je, u Izveštaju o reviziji budžeta grada Niša za 2010. godinu konstatovala ogromne propuste u sprovođenju javnih nabavki.

DRI je kod 20 javnih nabavki velike vrednosti pronašla nepravilnosti u 5 slučajeva. Jedna od njih je primedba na tender za rekonstrukciju hale Čair. Suštinski nedostatak je bilo to što te javne nabavke nije bilo u Planu nabavki.

Gradonačelnik Miloš Simonović je ovo pojasnio time da je rekonstrukcija hale planirana u četiri faze, koje su bile predviđene Planom za 2010. godinu, ali da je naknadno odlučeno da se te četiri javne nabavke objedine u jednu.

Od 43 testirane javne nabavke male vrednosti DRI je pronašla nepravilnosti u više od pola, tačnije 24 slučaja. One se većinom odnose na kašnjenja u obaveštavanju ponuđača o odluci ili na probijanje rokova za objavljivanje obaveštenja o zaključenim ugovorima u „Službenom glasniku RS“.

Veće nepravilnosti pronađene su kod tendera koje je sprovodila Direkcija za izgradnju grada.

Pre svega oni su se odnosili na “divlju gradnju”, odnosno činjenicu da su radovi otpočeti bez građevinskih, a u nekim slučajevima i bez lokacijskih dozvola. Čime je prekršen Zakon o planiranju i izgradnji, koji ovo definiše čak i kao krivično delo.

Neretko se dešavalo da zapisnik o otvaranju ponuda ne potpišu jedan ili dva člana tenderske komisije, a ima slučajeva da je izvođač radova uveden u posao i da je završio radove i pre pokretanja postupka javne nabavke. Ilustrativan primer ovde je slučaj 5 ulica u naselju Ledena Stena gde je tender za njihovo asfaltiranje raspisan nakon što su one već asfaltirane.

Radove je tada izvelo preduzeće MD GIT, a nakon što je u medijima objavljena vest o ovome Direkcija za izgradnju grada je jednostavno poništila tender uz obrazloženje da je “prestala potreba” za javnom nabavkom.

Najveći broj primedbi na tendere Direkcije za izgradnju grada DRI je imala na izostanak objavljivanja obaveštenja o zaključenim ugovorima u „Službenom glasniku RS“.

Kao opravdanje za ovo izvršni direktor Direkcije Branislav Jovanović (URS) tvrdio je da to preduzeće prosto nije imalo novca da plati oglas u Službenom glasniku. On je rekao da je za svaki od 540 sprovedenih tendera trebalo platiti po 6.000 dinara, odnosno kršenjem zakona u stvari ostvarena ušteda gradskog novca.

Jovanović je u reakciji na izveštaj poručio i da je Direkcija radila u interesu građana i da će, ako treba, platiti prekršajne prijave. Ipak, sporno je što će i kazne najvećim delom opet biti plaćene novcem iz budžeta Grada, odnosno novcem poreskih obveznika.

Treba dodati i da je DRI pronašla i slučaj kada je tender trebalo da bude sproveden, ali to nije učinjeno.

U Izveštaju je navedeno da je grad nepropisno postupio kada je sklopio ugovor sa kompanijom „Wind Jet“, a da prethodno nije raspisao javnu nabavku. Iako su gradonačelnik Miloš Simonović i načelnica Uprave za finansije Snežana Jovanović tvrdili da za takvu odluku imaju uporište u Zakonu o javnim nabavkama, predsednik Saveta DRI-ja Radoslav Sretenović ostao je pri stavu da je taj zakon prekršen.

Nemoguća kontrola

Sistem javnih nabavki u Srbiji definisan je Zakonom o javnim nabavkama. Međutim, iako je procedura raspisivanja i sprovođenja tendera prilično jasna, manje-više sve je moguće pratiti do trenutka potpisivanja ugovora. Do tog momenta kontrolu obavlja republička Uprava za javne nabavke. Nakon toga kontrole praktično nema.

Gotovo je nemoguće utvrditi da li je i u kojoj meri nabavka sprovedena, odnosno da li je sve učinjeno po ugovoru.

Veoma je česta praksa da neka firma ponudi najpovoljnije uslove i pobedi na tenderu, a da nakon potpisivanja ugovora bude potpisan aneks, odnosno dodatak ugovora, kojim se vrednost posla drastično poveća. Zakon dozvoljava da usled “nepredviđenih okolnosti” vrednost može biti povećana do 25%. Ali, osim što često i sa tim povećanjem pobednik na tenderu zapravo ima lošiju ponudu od drugoplasiranog na tenderu, često ta cifra i po nekoliko puta bude veća od početne.

Dobar primer je nabavka opreme za satelitski nadzor gradskog prevoza u Nišu, gde je raznim manipulacijama cena višestruko uvećana nakon potpisivanja ugovora. Nakon što su Južne vesti objavile tekst o tome, protiv direktora Aerodroma je pokrenut krivični postupak zbog korupcije.


Ovaj tekst realizuje se u okviru projekta “Veća transparetnost lokalnih samouprava – pravo građana, obaveza države”, koji finansira Delegacija Evropske unije u Republici Srbiji u okviru projekta Podrška civilnom društvu.

Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost medija i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije.

16 comments

  1. Sto ne kazete ko je direktor MD GIT i kako to bivsi nacelnik uprave za komunalne delatnost Nisa koji je ucestvovao u sklapanju poslova inace Simonovicev kadar sada direktuje.

  2. Ljudi, da li je još neko primetio da se ovde najčešće pominje “MD GIT” i da novčani iznosi poslova koje je ova firma dobijala redovno imaju po 9 nula?!?
    Valjda zato što je firma osnovana “davne” 2005. pa ima dugogodišnje iskustvo i “respektabilne” reference!
    Ništa ne tvrdim, samo primećujem…
    Btw, čestitke autoru. Tekst je odličan.

  3. Svaka čast “Južnim Vestima” za pokretanje ove teme u javnosti. Nadam se da će i neko kompetentan iz istražnih organa da se zainteresuje kako je trošen novac poreskih obveznika u proteklom periodu. Šta su sve kupovali i “nabavljali” razni, politički postavljeni, načelnici i direktori Javnih Preduzeća i Ustanova. A, tek kakvi su sve Finansijski Izveštaji tih gradskih “firmi” bili usvajani i verifikovani od strane gradskih moćnika? Zašto su bili smenjivani predsednici upravnih i nadzornih odbora ili čak i celi Upravni Odbori u nekim ustanovama ako se ne slože ili, ne daj Bože, traže uvid u takve Izveštaje pre usvajanja?

  4. MOLIO BIH REDAKCIJU J VESTI DA ISPITA SVE U VEZI J NABAVKE PREMA MD GITU JER IMA MNOGO PRLJAVIH STVARI I VOLEO BI DA TO VI PRVI URADITE JER BI DOKAZALI DA STE VEOMA PROFESIONALNI I VREME JE DA SE SAZNA I DA GRADJANI CUJU.

    1. Dobro, dobro. Samo ne viči.
      Ne koristite isključivo velika slova. VELIKA SLOVA IZGLEDAJU KAO DA VIČETE.
      Pozdrav

  5. Pa kad se bude preispitalo sta su sve u ovom nasem gradu “uradili” Branislav Jovanovic i G17 ili URS sve ce ljudima biti jasno.Samo se plasim da ne bude kasno otkriveno

  6. Neću da Vam kvarim volju, jer ste u pravu, baš kao i autor članka. Medjutim ovi problemi su prisutni u svim većim gradovima u Srbiji – mislim na umešanost članova lokalne vlasti u izbor firmi koje dobijaju velike poslove.
    Znam da Nišlije nemaju mnogo od te činjenice, ali ako nešto izdvaja Niš u celoj priči je to što je MD git firma iz Niša. Zamislite ujdurmu da nam Čair zida neka Beogradska firma recimo, a moglo je lako da se desi da ,iz nekog razloga, čelnici stranaka u Beogradu nisu dali tu autonomiju stranačkim kolegama u Nišu.

  7. Pazite,to sto se pominje bas ta firma opet moze da bude samo tendeciozan novinarski nacin prozivke.Ali svi vise nego dobro znamo da u ovom gradu mnogo toga – da ne kazemo bas da nista ne valja – i da treba ribu cistiti od glave – pa izvolite gospodo, krenimo vec jednom. U svakom slucaju svaka cast za tekst, meni licno je dosta pomogao u shvatanju nekih nelogicnosti.

    1. Pominjanje MD Gita uopste nije tendenciozno. Ovo sto Juzne Vesti prenose je samo delic onoga sto ova firma radi u gradu. Na vise lokacija u gradu i van njega je ova firma angazovana. Ispada da samo oni imaju ljude i kapacitete za gradjevinske radove. Svaka cast Juzne Vesti, nastavite tako!

  8. MD GIT je firma jedina na prostorima koja toliko koliko poseduje operativu velicine koja moze da zadovolji potrebama ovog grada.
    Inace firma broji preko 500 uposljenika smatram normalnim da vecinu poslova dobije i samim tim prehrani nase “gradjevinske porodice”.
    Posle unistenja PZP Nis ocekuje se da MD GIT, Niskogradnja, Put inzenjering, Vodogradnja, Product, Silo, .. dobiju vecinu poslova.
    Misljenja sam da sav posao i treba da ostane u Nisu.

    1. Aha, znači iako je, recimo, firma iz Lapova, koja ima bolje reference za odredjeni posao, ponudila je 10% nižu cenu od MD GIT i potpuno ispunjava uslove tendera, posao će, ipak, dobiti MD GIT?! I ako na taj način više puta godišnje dobije poslove čija je vrednost sa 9 nula, to jednostavno znači da je budžet oštećen za par stotina miliona! I to samo zato što “hrani” 500 usta…
      Bravo, još jedna “patriotska pljačka”!

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *